Mađarska i Srbija guraju Europu prema novom Černobilu

UNATOČ sankcijama Europske unije, državna agencija za atomsku energiju “Rosatom” nastavlja širiti svoju prisutnost u Europi. Riječ je o kontinuiranoj suradnji na isporuci nuklearnog goriva za nuklearne elektrane u nekim europskim zemljama te o izgradnji ili planovima za izgradnju novih nuklearnih elektrana pod okriljem “Rosatoma”. To svake godine donosi milijarde eura u ruski državni proračun, iz kojeg se financira rat Ruske Federacije protiv Ukrajine i vođenje hibridnog rata Moskve protiv Europske unije.

U suradnju s “Rosatomom” već su se uključile Mađarska i Srbija, koje ne izbjegavaju kontakte s Rusijom. Iako su očiti primjeri nepoštivanja međunarodnih standarda u nuklearnoj energetici od strane “Rosatoma”, svijet se svakodnevno približava nuklearnoj katastrofi zbog okupacije Zaporiške nuklearne elektrane, najveće nuklearne elektrane u Europi.

Sve se to događa uz nadzor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i njezina čelnika Rafaela Grossija, koji je prilično rado viđen gost u Rusiji. Budimpešta je već prešla u fazu provedbe zajedničkog projekta s “Rosatomom”. Početkom veljače 2026. godine u Mađarskoj je održana ceremonija svečanog izlijevanja betona za peti energetski blok nuklearne elektrane “Paks 2”. Na događaj je stigao i čelnik IAEA-e Rafael Grossi.

Nuklearna elektrana s problemima u Bjelorusiji

Izgradnja novog energetskog bloka u nuklearnoj elektrani “Paks 2” započela je unatoč internim izvješćima stručnjaka “Rosatoma”. Sami ruski stručnjaci tvrde da je moguće da u temeljnoj jami postoje pukotine i problemi s tlom, što ugrožava stabilnost objekta i njegovu sigurnost.

Unatoč tome, radovi nisu zaustavljeni kako bi se stabiliziralo tlo i uklonili opasni čimbenici koji ne odgovaraju standardima izgradnje nuklearnih elektrana i predstavljaju presedan u kršenju inženjerskih normi. Rusi su zajedno s mađarskim vlastima započeli gradnju, svjesni da je peti blok “Paks 2” rizičan i potencijalno opasan za Mađarsku i susjedne zemlje.

Takve se politike “Rosatom” drži već dugo vremena. Može se reći da je stvaranje niza “mini-Černobila” postalo svojevrsna norma za ovu rusku kompaniju. Kao primjer može poslužiti Bjeloruska nuklearna elektrana (AES-2006), koju je gradila tvrtka “Atomstrojeksport”, jedna od podružnica “Rosatoma”.

Tijekom 2024. i 2025. godine na Bjeloruskoj nuklearnoj elektrani nekoliko su se puta pojavili tehnički problemi o kojima Međunarodna agencija za atomsku energiju nije bila obaviještena. Ekološki aktivisti u Bjelorusiji i Litvi protivili su se izgradnji te elektrane, naglašavajući visoku razinu onečišćenja okoliša i prirode nakon nesreće u Černobilu 1986. godine.

Navodi se da, zbog pogrešno procijenjenih parametara tla i podzemnih voda, Bjeloruska nuklearna elektrana ima ozbiljne probleme s temeljima i konstrukcijama. Zbog toga je riječ o nestabilnom i deformiranom objektu koji bi mogao doći u kritično stanje kroz 10 do 20 godina.

Prema tome, nuklearna elektrana u Bjelorusiji već značajan problem koji Minsk prikriva, a u “Rosatomu” na to ne obraćaju pozornost. Nastavak rada elektrane i postojeći problemi s njezinim konstrukcijama mogu dovesti do gubitka cjelovitosti nuklearnog reaktora, što bi u bilo kojem trenutku moglo izazvati nuklearnu katastrofu.

“Paks 2” bi mogao biti korak prema velikoj nesreći

Bjelorusija je postala svojevrsni laboratorij za “Rosatom” i Kremlj te središte nuklearnog pritiska na baltičke zemlje, Poljsku i Ukrajinu. Sklapanje sporazuma s Mađarskom 2014. godine o izgradnji novih nuklearnih blokova elektrane “Paks 2” predstavljalo je nastavak ekspanzije “Rosatoma” u Europi i stvaranje novih oblika ovisnosti jedne države članice Europske unije o Rusiji. U Budimpešti se pritom zanemaruje negativno iskustvo “Rosatoma” u vezi s nekvalitetnom izgradnjom nuklearnih elektrana, kršenjem građevinskih i inženjerskih normi te jačanjem nuklearnog ucjenjivanja od strane Moskve.

Ukidanje američkih sankcija za izgradnju petog energetskog bloka “Paks 2” u studenome 2025. godine dalo je Viktoru Orbánu slobodne ruke. Radovi su započeli i planira se da budu završeni za nekoliko godina, kako bi se u 2030-im godinama energetski blok priključio na mađarsku elektroenergetsku mrežu. Vrlo je vjerojatno da bi taj objekt mogao doživjeti sudbinu sličnu Bjeloruskoj nuklearnoj elektrani, s obzirom na probleme s temeljnom jamom. Postojeće nedostatke mađarske vlasti pokušavaju prikriti, što je lako učiniti uz pomoć snažnog Orbánova medijskog imperija.

Mađarski građani ne shvaćaju da bi se u slučaju katastrofe u “Paksu 2” u zoni radioaktivnog zagađenja našli ne samo oni, nego i susjedne europske zemlje. Kontaminacija bi ugrozila zrak, površinske i podzemne vode, tlo i okoliš u susjednim državama Mađarske, Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, Austriji i Rumunjskoj. U zonu mogućeg zagađenja ušle bi i Ukrajina te baltičke zemlje, kao i područje Sredozemlja i Alpe.

Svojim nepromišljenim potezima mađarska vlada Viktora Orbána u suradnji s “Rosatomom” može lako pretvoriti Srednju i Jugoistočnu Europu u područje tehnogene katastrofe. Konačne posljedice teško je predvidjeti jer nije poznat opseg nedostataka i kršenja normi do kojih dolazi tijekom izgradnje petog energetskog bloka nuklearne elektrane “Paks 2”, a za koje su odgovorni “Rosatom” i mađarske vlasti. Ipak, može se pretpostaviti da bi u slučaju nesreće milijuni ljudi bili prisiljeni napustiti svoje domove, što bi izazvalo duboke gospodarske, političke i društvene krize u mnogim državama.

Pomorska trgovina i turizam bili bi paralizirani i u velikom padu, a logistički promet preko Sredozemnog mora znatno otežan ili čak potpuno prekinut, što bi imalo globalne posljedice za svjetsku trgovinu i gospodarstvo. Dugotrajna gospodarska i politička depresija, socijalne krize te prosvjedi građana protiv povećanja poreza i cijena mogli bi postati uobičajena pojava u mnogim zemljama.

Sporne Orbánove odluke platit će svaki Europljanin

Saniranje posljedica potencijalne nesreće u “Paksu 2” postat će težak teret za porezne obveznike svake europske zemlje. Iznos štete i mogućih troškova mogao bi doseći trilijune eura, koje će Europljani plaćati dugi niz godina, i to sve zbog želje Viktora Orbána da dodatno profitira kroz netransparentne sheme suradnje s “Rosatomom”.

Ako su ciljevi Viktora Orbána kratkoročni, osobno bogaćenje, zadržavanje vlasti i želja da udovolji Kremlju, tada su ciljevi same Rusije, kroz “Rosatom”, dugoročni. Ruska Federacija koristi mađarskog premijera i njegove osobne ambicije kako bi ojačala i učvrstila politički utjecaj u Europskoj uniji, destabilizirala EU iznutra i izvana te potkopala vjerodostojnost zemalja kandidata sa zapadnog Balkana, kao i Ukrajine i Moldove, u pogledu budućnosti Europske unije kao snažne političke i gospodarske organizacije.

Dok zemlje EU-a i države kandidatkinje razvijaju zelenu energetiku, nastoje povećati ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Mađarska pod vodstvom aktualnog premijera Viktora Orbána dobrovoljno predaje dobrobit svojih građana i njihovu budućnost u šezdesetogodišnju ovisnost o ruskom nuklearnom gorivu, servisiranju i kreditima.

Mađarske vlasti, predvođene Orbánom, pretvaraju državu i njezine građane u taoce “Rosatoma” i Rusije, čiji su standardi izgradnje nuklearnih elektrana upitni, netransparentni i opasni te ciljano vode stvaranju novih potencijalnih žarišta “novih Černobila” u Europi.

Bez Srbije se ne može

Beograd je 2025. godine započeo pregovore s “Rosatomom” o mogućnosti izgradnje nuklearnih energetskih blokova različitih kapaciteta u Srbiji. Predsjednik Aleksandar Vučić i predstavnici srbijanske vlade više su puta govorili o želji Srbije da izgradi vlastitu nuklearnu elektranu radi stabilnosti energetskog sustava u zemlji i u regiji zapadnog Balkana.

Naravno, “Rosatom” i rusko vodstvo nisu odbili takvu priliku, jer to stvara još jedno središte ruskog nuklearnog utjecaja u Europi. Već u veljači 2026. godine Srbija i “Rosatom” nastavili su pregovore o izgradnji nuklearne elektrane i drugim nuklearnim projektima. Beograd je također izrazio želju da postane suvlasnik petog energetskog bloka mađarske elektrane “Paks 2”.

Vučić ne traži velik udio, do 10 posto, a Rusi mu zasad ne namjeravaju odbiti tu mogućnost. Time dobivaju dodatnu priliku povezati s opasnim projektom “Paks 2” i Mađarsku, članicu EU-a, i Srbiju, zemlju kandidatkinju za članstvo u EU-u. To proširuje korupcijske sheme “Rosatoma” i Orbána, povećava ovisnost Beograda o Mađarskoj i Moskvi te produbljuje rusku prisutnost u srbijanskom gospodarstvu i energetskom sektoru.

Istodobno, to stvara izravnu i vrlo blisku nuklearnu opasnost za Balkan i Srednju Europu. Na takvu suradnju pozitivno reagira i čelnik Međunarodne agencije za atomsku energiju, što ide u korist “Rosatomu”. Pozitivne izjave Rafaela Grossija zapravo pokazuju zatvaranje očiju pred očitim i neskrivenim prijetnjama nuklearnoj sigurnosti, kao i pred nuklearnim ucjenjivanjem i terorizmom Ruske Federacije i “Rosatoma”.

Time se, u praksi, kroz međunarodne institucije provodi svojevrsna legitimacija nuklearne opasnosti. “Rosatom” i Moskva dobivaju priliku da preko Mađarske i Srbije pokušaju ishoditi djelomično ili potpuno ukidanje sankcija bankama preko kojih bi se trebala provoditi plaćanja za izgradnju nuklearnih elektrana.

Dvostruki standardi

Međunarodna agencija za atomsku energiju, Rafael Grossi i mađarski premijer Viktor Orbán dio su složenog plana Rusije za stvaranje trajne nuklearne prijetnje Europi i cijelom svijetu. To je moguće zaustaviti samo ako se europska zajednica ujedini i počne učinkovito suprotstavljati provedbi moskovske politike dvostrukih standarda u području nuklearne sigurnosti.

To nije pitanje rasprave, političkih kompromisa, trgovine ili pritiska na države radi zastrašivanja. Nuklearna prijetnja i nuklearni terorizam, kojima se služe Rusija i “Rosatom”, doista prijete pretvaranjem Srednje i Jugoistočne Europe u novo područje potencijalne katastrofe.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala