Srboljubno srce u ovakvoj Hrvatskoj stvar je mentalne higijene

MAJDA BURIĆ još jedna je HDZ-ovka koja se spustila u kanalizaciju. Mislili smo da je spominjanje Srba kod HDZ-ovaca uškopljena strast, ali iskočila je nekakva Majda koja misli da ima pravo drugome zamjerati srbofiliju.

Rekla je Burić tako da Peović neprestano i učestalo laže i manipulira, kao i da kontinuirano pokazuje svoje rusoljubno, a vrlo vjerojatno i srboljubno srce. Dodala je kako je Peović, prema napisima medija, napala svojeg partnera i kod kuće vrši nasilje te se skriva iza imuniteta.

Tako će Burić.

U ovo potonje nećemo ulaziti, ono najviše govori o ljudskom materijalu Majde Burić. No ovo prvo, ovo oko “vjerojatno i srboljubnog” srca, najviše kazuje o stanju svijesti HDZ-ovaca.

Dala dijagnozu prosječnog HDZ-ovca

Istup Burić prvi je javni dokaz da je mržnja prema drugima izdržala i dulje od ustaške novčanice koja je osim monetarnog aspekta imala i značajku udaranja razmeđa među susjedima. Ujedno, minijatura je to kojom je Burić nesvjesno dala dijagnozu prosječnog HDZ-ovca.

A prosječni HDZ-ovci ne misle izvan etničkih kategorija. Biti Srbin, odnosno ljubitelj Srba, za njih je i dalje mjera kojom se objašnjava svijet. Može to biti na onom primjeru da su oni sami dobri ljudi jer su im, eto, Srbi prijatelji ili pak može biti na ovakvom primjeru kad se naljute u žustroj raspravi pa ne žele Srbina niti za susjeda, a kamoli za prijatelja.

Tada se u polemici drugome nema što reći nego da je Srbin, odnosno, što je valjda još i gore – ljubitelj Srba.

Osim što bi Majda Burić trebala gajiti fantastičan osjećaj da su Srbi i Hrvati zapravo jedno te isto, trebala bi znati i da je najbolji Hrvat onaj Hrvat koji ima srboljubno srce. U ime higijene i ponešto čistog zraka.

Što sve podrazumijeva hrvatstvo Majde Burić?

Srboljubno srce znači raskid s hrvatstvom 19. stoljeća. A to je uglavnom hrvatstvo HDZ-a, kojim stranka animira svoju trulu bazu. To čisto hrvatstvo jest hrvatstvo koje se bazira na ratnom zločinu počinjenom u obrambenom ratu, a kojega se danas ljudi ne srame jer kajanje nije postalo dio hrvatskog identiteta.

Hrvatstvo je to koje se i dalje šali s traktorima i Srbima iako je prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora Hrvatsku zbog Oluje napustilo oko 200 tisuća ljudi. Prema istim podacima, ubijeno je 677 srpskih civila. Njih 837 se vodi kao nestali.

Umjesto da postoji višeslojan odnos prema toj akciji, Oluja danas percipira hrvatsko zajedništvo, a onaj kojem smeta ustašizacija akcije – taj je s krive strane hrvatske povijesti. On za stolom jedinstva nema što tražiti.

Uostalom, hrvatstvo s kojim se potrebno posvađati, zaključati ga na dnu oceana, jest ono koje i dalja živi svoju ustašku povijest i pjeva pjesme koje veličaju klanje Srba u ustaškim koncentracijskim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Hrvatstvo kojega se treba odreći je i ono koje se ponosi Herceg-Bosnom. Tvorevina je to posebno poznata po svojim zločinima i to onima koji nisu, kako to kaže franjevac Drago Bojić, “počinjeni kao sporadična zlodjela “nekontrolirane rulje” ili “pomahnitalih pojedinaca”, nego su “politički i vojno isplanirana i organizirana akcija čišćenja teritorija od nehrvatskog stanovništva”.

U srboljubnim srcima, a to su ona srca koja prihvaćaju više istina i kojima drugačiji horizonti uglavnom nisu opterećeni nacionalnim pitanjima, ne bi trebalo biti prostora niti za sustavno pljačkanje, korupciju i klijentelizam. U takvom srcu ideal je raditi na sebi, recimo, izvan politike i državnih ili lokalnih uprava, a ne iskorištavati sistem temeljem članstva u partiji.

Oni koji nemaju srboljubna srca, nego čiji šuplji organ kuca samo u ime Hrvatske, kako znamo, bivaju pravomoćnom presudom Vrhovnog suda osuđeni kao zločinačka organizacija.

Što manje hrvatstvo zapravo je veće hrvatstvo

U srboljubnom srcu ne bi trebalo biti mjesta ni za svu HDZ-ovu grandomaniju, koja nas masira već 30 godina. Nema tu mjesta ni za dignitet građanskog rata, kojim nas bombardiraju HDZ-ovci koji ni o čemu drugome ama baš ništa ne znaju reći, ali ni za, recimo, sljubljenost s Crkvom i desničarskim klerom.

Zbog svega navedenog, imati srboljubno srce u Hrvatskoj jest oganj čestitosti koji treba podgrijavati. Srboljubno srce jest ono koje se trajno posvađalo s glupošću i šovinizmom, ono koje nacionalizam nije pretvorilo u svoje zanimanje. Ono označava razumijevanje za drugoga i drugačijeg.

Najljepši je to kompliment i sva priznanja koja netko može dobiti nisu ni do koljena ovom izrečenom ustima HDZ-ovke koja ne shvaća da je što manje hrvatstvo (srpstvo, svejedno) zapravo veće hrvatstvo.

Hrvatstvo Majde Burić najveći je hrvatski neprijatelj, a put ispraznog hrvatovanja najizravnije je putovanje u provaliju.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?