Njonjo, opasniji su oni koji brane kršćanstvo, nego mi koji ga “napadamo”

UZVRPOLJIO se naš predsjednik Sabora na nedavnom međunarodnom forumu kršćanskih demokrata, nervira ga radikalna ljevica, jer, veli, napadaju temeljne stupove na kojima je sazdana naša civilizacija: kršćanstvo, nacionalni identitet, tradicionalne vrijednosti i obitelj, tim redom. “Oni agresivno nameću svoj svjetonazor, nastoje ga prikazati kao univerzalnog, no mi to nećemo prihvatiti”, završen citat.

A ja znam tko je sve našim plaćenim domoljubima radikalna ljevica, znam da i mene (i portal za koji radim) tamo uporno trpaju čak i oni koji su svojedobno karijeru započeli u Partiji.

Napadanje kršćanstva

Njima je prirodno da se kršćanstvo proglašava na temelju naše civilizacije, što je, u najmanju ruku jednostrano. Da sad ne počinjem opet svoju priču o tome kako je suvremeni Zapad izrastao zapravo na otporu kršćanstvu, na kritici religije, na znanstvenoj spoznaji za koju Crkva prečesto nije imala sluha – no, koju je na kraju krajeva morala prihvatiti zbog uvjerljivosti dokaza (usput, tu Crkvi odajem priznanje da se nisu oglušili na znanost).

Osjećam se, naravno, prozvanim, makar implicitno, kad se govori o napadanju kršćanstva. Pa se još govori o agresivnom nametanju svjetonazora.

Moram li vam crtati razliku između napada i kritike? Ako kažem da su sami temelji kršćanstva – kao i temelji svih religija – u najmanju ruku nepouzdani, ako ukažem na probleme u samim svetim kršćanskim spisima, ako osudim povijesne i suvremene primjere kršćanske politike – jesam li onda agresivan? Netko nekoga tjera da čita ove članke?

Svejedno, uvijek na nas da nekog napadamo i da smo agresivni. Obiteljaši su svojedobno napravili i cijelu web arhivu nas novinara koji “napadamo” kršćanstvo. 
Ne tako davno i nominalni ljevičar Zoran Milanović optuživao nas je za nasilno propagiranje ateizma. Za razliku od krajnje nenasilne prakse uvođenja vjeronauka u škole i dvanaestogodišnjeg drilanja dječjih mozgova.

Napokon, današnjim kršćanima je paranoja o napadima na njih sasvim dobar izgovor da uopće ne ulaze u argumentiranu raspravu o svim već spomenutim problemima (ne samo) njihove religije. Pitajte ih bilo što o dokazima postojanja Boga, o problematičnoj povijesti Biblije, o promašenim crkvenim tumačenjima, o svemu onome što je odavno poznato ne samo u akademskim krugovima, oni će to shvatiti kao napad, agresiju, kao radikalno ljevičarenje.

Shvaćate li koja vam se priča pokušava prodati, koja vam se muda podvaljuju pod bubrege?

Napadanje obitelji

I još mi je manje jasno to s napadima na obitelj.

Pretpostavljam da Njonjo cilja na one što traže da homoseksualne obitelji imaju ista prava kao i heteroseksualne. Naravno da neće tako reći, jer eto mu na forumu i onih iz njemačkog CDU-a, njima je odavno normalno da ministar ili zastupnik iz njihovih redova budu javno proklamirani gayevi (Jens Spahn, Stefan Kaufmann), čak imaju i svoju stranačku organizaciju za proklamiranje prava LGBT osoba. Došla vremena da kršćanstvo ide zajedno ne samo s demokracijom (na taj smo se oksimoron već naviknuli), nego i s gay pravima (što na Zapadu također više nije neuobičajeno).

Znam da će se nama spočitnuti zamagljivanje razlika među spolovima, huškanje djece na promjenu spola i slične stvari, čak i zalaganje za pedofiliju. Vjerujte da vaše dijete neće promijeniti spol zato što ga je nagovorila radikalna ljevica. A ako se bojite pedofila (u čemu vas sasvim razumijem), postoji jedna organizacija koja je taj vrlo rašireni problem u svojim redovima desetljećima zataškavala i koja unatoč tome i dalje drži vjeronauk djeci u školama (podaci poznati redakciji).

Ima Njonjo i pravo

I kad je tako otvorio svoju u napadima ljevice izranjavanu kršćansku i obiteljsku dušu, Njonjo je rekao i nešto sasvim točno: ugroženo je međunarodno pravo.
Premda to nije otvoreno rekao, svima je jasno na koga se tu misli. 

Da sad postavimo jednostavno retoričko pitanje: jesu li oni tamo u Moskvi i Washingtonu radikalni ljevičari koji napadaju kršćanstvo, naciju i obitelj?

I Putina i Trumpa sjedinjuje zajednička biografska crta da, recimo to tako, nisu bili odgojeni kao kršćani, niti su svoje karijere izgradili kao vjernici. Da bi onda negdje u starijim danima krenuli oblikovati svoju politiku služeći se prigodno upravo kršćanskom frazeologijom i već spomenutim strahovima o ugroženosti vjere, nacije i obitelji. I dalje, naravno, bez ikakvog poznavanja što to Biblija i kršćanska teologija uopće naučavaju.

I, gle čuda, upravo takva “pravovjerna” ideologija dovela je do toga da imamo ratove od Ukrajine do Teherana i svijet u kojemu je jedino izvjesno neprestano poskupljivanje nafte. Možete nama “jugokomunistima” prigovoriti što god hoćete, ali za ovu sadašnju situaciju nismo vam krivi mi, nego oni koji bi obranom kršćanstva došli na vlast. 

Njonjo, a ne Jandroković

Znam da će se cijenjeni predsjednik Sabora buniti što ga ne oslovljavam po imenu, nego po posprdnom nadimku.

Problem je u tome što se respekt zaslužuje ne samo nekom državnom funkcijom. Čovjek koji u jednom govoru prvo optuži radikalnu ljevicu za napade na kršćanstvo, a onda jamra zbog onih koji su upravo na obrani kršćanstva i borbi protiv radikalne ljevice doveli do ugrožavanja međunarodnog prava – ili, otvorenije govoreći, do ubijanja desetaka tisuća nevinih ljudi – mora raditi puno na tome da zadobije poštovanje.

Istina, trebalo bi smisliti odgovarajuće nadimke i ostalim perjanicama hrvatske politike, da nam se Njonjo ne osjeti usamljenim, ali to je u ovom trenutku najmanje bitna tema.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom “Skeptički eseji o religiji” možete nabaviti ovdje.

Od Galileijevih sukoba s Crkvom, u prvoj polovici 17. stoljeća, do danas traje napetost između religije i prirodnih znanosti zbog različitih pogleda na svijet. U današnje doba ta je napetost čak i pojačana s obzirom na napredak prirodnih znanosti s jedne strane, i aktualne trendove jačanja konzervativizma u cijeloj Europi s druge.