ZNATE onu staru da pravi vođa viče “Za mnom!”, a ne “Juriš!”, što znači da je prvi kada treba ići u akciju. Po toj staroj izreci – čini se da Plenkovićevi ministri ne samo da ne bi vikali “za mnom” nego bi bili negdje duboko u pozadini.
Vezano za plasiranje “narodnih obveznica” premijer je optimistično rekao: “Bitno je da su svi članovi vlade pokazali povjerenje u hrvatsku državu, u stanje financija i proizvod koji je dobar jer smo omogućili građanima da dobiju povoljnije kamate nego što bi ih danas dobili u bankama.” Ispalo je da ministri ne dijele taj premijerov optimizam hrvatskom državom – ministar Butković je tako, prema pisanju medija, uložio iznimno skromnih 500 eura (najmanji mogući iznos), a ministar rada Piletić je problem obveznica prepustio supruzi navodeći kako je uložio “simboličan iznos”.
Zanimljivo da je, po pisanju nekih medija, s kupnjom oklijevao i ministar financija Marko Primorac, no i on je u konačnici, nakon razgovora sa suprugom, odlučio uložiti. No je li iza riječi “supruga” stvarno supruga ili ljutiti stranački šef, to, dragi čitatelji, ostavljamo vama na prosudbu. Nekako su se ministri oko ovih obveznica voljeli pozivati na obiteljsko vođenje financija.
E, da, ministar Filipović, čini se, želi pokazati kako je pravi štreber. Naime, doznaje se da je navodno uložio punih 100.000 eura.
Vjeruju li ministri vladi u kojoj sjede?
E, sada, kako to da ministri ne vjeruju vladi čiji su članovi? Uložiti 500 eura je ono baš da se šef ne ljuti, odraditi formu jer se, eto, mora, bilo bi nezgodno da se ne uloži ništa. Nitko nije rekao: “Evo, ulažem sve, to je naš proizvod, to je proizvod ove vlade u kojoj sjedim i evo digao sam sve s banke i uložio jer vjerujem u vlastiti proizvod!” Bili su ministri oko ovoga neobično tihi. Na kraju je ostalo da pričekamo dopunu njihovih imovinskih kartica kako bismo vidjeli koliko su uložili.
Pozivati se na suprugu za nešto što je realno projekt ove vlade zaista je smiješno, nije to odlučivanje o ručku, nego o uključivanju u projekt vlade u kojoj kao ministar sjediš, dakle, nešto o čemu kod kuće razgovaraš s kim već razgovaraš i onda iziđeš sa stavom jer znaš da će te novinari o tome pitati.
Na kraju ispada ili da su ministri švorc, što nije grijeh, ali je malo neobično za ministre, ili da baš ni sami ne vjeruju u taj vrhunski financijski proizvod vlade. A ne vjerovati u svoj financijski proizvod prilično je neobično. Nekako bi ovo trebala biti ozbiljnija stvar od prodaje polovnog razdrmanog Golfa kad i prodavač i kupac znaju da pričaju laži o stanju istog.
Realno, obveznice ne donose zaradu
Ako ministri ne vjeruju u financijski proizvod vlade, ne vjeruju u ono što o projektu kaže premijer – onda stvar postaje prilično zabavna. No, s druge strane, možda ministri znaju računati – točno je da narodne obveznice daju veći prinos nego što je kamata na novac na štednji u banci, ali ta kamata je manja od inflacije. Dakle, ako uložite novac u narodne obveznice, nećete od njih zaraditi ni kune – vaš novac će vrijediti manje. Istina, izgubit ćete manje nego da novac držite kod kuće ili u banci, no izgubit ćete.
Matematika je vrlo jednostavna – da biste zaradili, prinos obveznica mora biti veći od inflacije. Ako je prinos obveznica jednak inflaciji – niste izgubili, ali niste ni zaradili. Ako je prinos obveznica manji od planirane inflacije, samo ste manje izgubili. O nikakvoj zaradi tu nema govora. A upravo ova zadnja kombinacija je stvarnost narodnih obveznica.
Da još pojednostavimo – ako sada vaš novac vrijedi 100 kila krumpira, za dvije godine, kada dođe dospijeće obveznica, uz sav prinos na ove obveznice nećete moći kupiti 102 kile krumpira. Imat ćete za 92, 95 ili, ako smo jako, jako optimistični da će se inflacija smiriti, moći ćete kupiti 99 kila krumpira.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Opet, ako smo jako, jako, jako optimistični (superoptimistični), moći ćete kupiti istih 100 kila kao i danas, dok 101 kilu nitko, čini se, ni ne očekuje.
Obveznice čiji je prinos manji nego što je inflacija spadaju u onu krilaticu iz Alana Forda: “Tko izgubi dobitak, dobije gubitak!” A ovo su takve obveznice. Samo neki vrlo optimistični govore da biste mogli biti na nuli ako s inflacijom stvari budu jako dobre.
Ministri su vjerojatno svjesni da će ulaganjem u ove obveznice izgubiti novac pa zato ulažu samo koliko se mora. Ono, 500 eura, kao da je u pitanju bolja rođendanska večera, a ne ulaganje u obveznice. Osim štrebera Filipovića, koji će uložiti tako da impresionira šefa, a ako gledate B-filmove, uvijek postoji neki naporan lik koji radi sve samo da impresionira šefa.
Rok za kupnju narodnih obveznica za građane istekao je u srijedu, interes je iskazalo nešto preko 43.000 građana, a interes ministara je, čini se, bio samo simboličan – točne iznose ćemo znati kada se pojave u imovinskim karticama, imali su, naime, interni dogovor da ne pričaju o toj temi.
Još jedna standardna HDZ-ova priča
Cijela priča je tipično HDZ-ovska – imamo priču o povjerenju u hrvatsku državu, imamo priču o dobrom stanju financija, imamo priču kako će narod nešto zaraditi, a u stvarnosti imamo priču o nečemu što narodu donosi gubitak, istina manji nego da novac drže na banci. I oni koji pričaju priču o dobitku sami jako dobro paze da ulaganjem svog privatnog novca ne dobiju – gubitak.
Cijela ikonografija je tu: zastave, nacionalni naboj i politika koja veselo dijeli novac narodu tako da narod dobije manje. Na kraju će netko i glasati za HDZ jer, eto, “zaradio je”.
Ako ste čitali Alana Forda, sve znate – definitivno su autor tog stripa Luciano Secchi, pseudonim Max Bunker, i naš genijalni prevoditelj Nenad Brixy zaslužili pokoju ulicu i spomenik u Hrvatskoj. Nitko nije ovu zemlju predvidio bolje od njih.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala