Putinov rat već izaziva tektonske promjene. Stvara se novi svjetski poredak

UOBIČAJENO je da se kraj godine koristi za širenje veselja i optimizma, nadu u bolje sutra. Nažalost, naredna 2023. može se najblaže opisati kao izazovna.

Tektonske promjene

Ruska agresija na Ukrajinu pretvorila se u političku tektonsku ploču, čije pomicanje izaziva potrese diljem svijeta. Prva se na udaru našla Europa, koja na vrlo bolan način uči kako živjeti bez ruskog plina. S druge strane, Europa nije bila toliko jedinstvena oko nečega još od raspada SSSR-a 1991. godine. Iz europskog jedinstva jedino strši Orbanova Mađarska. No njegov se nacional-populizam istrošio te je ekonomska situacija u Mađarskoj sve gora.

Proruski stav omogućio je Budimpešti da i dalje dobiva rusku naftu i plin po povoljnim cijenama, ali je istovremeno zatvorio pristup europskim fondovima. Nacionalističko inzistiranje da Mađarska mora zadržati forintu sada se vraća kroz jednu od najviših stopa inflacije u Europi od 22.5 posto.

Ni Njemačkoj nije lako

Ni Njemačkoj nije lako. Šesnaest godina populizma Angele Merkel, kad su sa svim morali biti zadovoljni, a problemi se gurali pod tepih, sad je došao kraj. Ne odnosi se to samo na bolno odvikavanje od ruskih energenata ni na potrebu da se u nekoliko godina nadoknade desetljeća zanemarivanja oružanih snaga već i na sve manje funkcionalnu državu. 

Kako piše Deutsche Welle, njemačko zdravstvo ima kroničan nedostatak osoblja, posebice medicinskih sestara. Trenutno njemačkim bolnicama nedostaje 20.600 radnika u svim sektorima. Uz to, mnoge bolnice u Njemačkoj očekuju teški financijski problemi u 2023., što bi moglo uzrokovati val stečajeva. Tome treba pridodati i problem sa službom hitne pomoći koja je pred kolapsom.

Nisu to jedini problemi. Deutsche Welle tvrdi i da nedostaje nastavnika, majstora, medicinskih radnika, nema lijekova, vlakovi kasne, digitalizacija je spora. Njemačku još uvijek spašava izuzetno snažna ekonomija te činjenica da su vrlo topla zima i veliki kineski problemi smanjili cijene plina i nafte na razine s početka godine, prije početka ruske agresije na Ukrajinu. Gospodarski Njemačka je još uvijek lokomotiva Europske unije. Međutim, istovremeno Njemačka postaje najveći bolesnik Europske unije, a sa svim tim trebala bi se nositi koalicijska “semafor” vlada Olafa Scholza.

Drama na Kosovu

Jedan mali, ali nama vrlo blizak potres događa se oko Kosova. Washingtonu i nekim drugima dojadilo je Vučićevo uporno balansiranje na više stolica. Na taj je način Vučić do sada vrlo uspješno dobivao europske milijarde, a istovremeno se pozivao na neraskidivo srpsko-rusko bratstvo. Pa mu se sada to konačno počelo obijati o glavu. Očito uz potporu, a vjerojatno i poticaj zapadnih saveznika, kosovski premijer Albin Kurti pokrenuo je procese koji trebaju do kraja potvrditi postojeće stanje – neovisno Kosovo.

Srpskom predsjedniku Vučiću jasno je da je Kosovo nepovratno izgubljeno, no nikako ne želi da za njegove vladavine to shvate i obični Srbi. S potpuno onemoćalom Rusijom i Kinom, koje imaju preče probleme od srpsko-kosovskih, Vučić je zapravo sam protiv svih. I jedino što mu preostaje je da podiže barikade po sjeveru Kosova, stavlja vojsku u punu borbenu pripravnost i prijeti ulaskom na Kosovo.

Ovo zadnje sigurno neće nikad izvesti jer bi se tada sukobio s Amerikancima u bazi Camp Bondsteel, koja ima kapacitet smještaja više od sedam tisuća vojnika. Onda bi, uz maksimalnu medijsku pompu, te iste barikade povlačio. No Vučić zbog vlastite političke budućnosti ne smije pasti bez privida otpora pa prijeti praznom puškom ili, bolje rečeno, praznom haubicom.

Crna Gora

Još jedan nama bliski potres čeka nas u prvim danima nove godine, kad parlament Crne Gore treba izglasati povjerenje novom premijeru Miodragu Lekiću. Lekić i njegovi ministri svi su redom iz prosrpsko-proruskog političkog spektra Crne Gore pa će njegova vlada biti izravno navođena iz Beograda i Moskve, s ciljem potpunog zatiranja crnogorske državnosti i ponovnog pripojenja Crne Gore Srbiji.

Vučić se nada da će povratkom Crne Gore barem donekle umanjiti čemer i jad Srba zbog trajnog gubitka Kosova. Moskvi je Crna Gora tek poligon za isprobavanje postupaka i metoda djelovanja kojima će napasti Litvu, Latviju i Estoniju.

Bliski istok

Tektonske političke promjene, potaknute i ruskom agresijom na Ukrajinu, pogađaju Bliski istok. Sjedinjene Države više ne trebaju tamošnju naftu i plin jer imaju više nego dovoljno svojih izvora. Shodno tome opadaju im zanimanje i angažiranost na tom prostoru. Europi itekako trebaju tamošnja nafta i još više plin, ali vječno međusobno posvađana nema snage da zamijeni Sjedinjene Države. Pa se u taj prostor sada gura Kina.

Saudijska Arabija je predvodnik trenda okretanja prema Kini i za to ima više jako dobrih razloga. Jedan je to što Peking ne mari za ljudska prava i demokratske standarde pa zasigurno nikad neće prigovarati Rijadu za poneko političko ubojstvo ili političko uređenje koje je više nalik srednjovjekovnom.

Svi veliki bliskoistočni proizvođači nafte i plina već su ostali bez američkog tržišta pa sa zebnjom prate i vjerojatno naglo smanjenje onog europskog zbog velike zelene tranzicije. Iako je predstavljena isključivo radi spašavanja klime, režimi čija budućnost ovisi o nastavku izvoza nafte i plina istu tu zelenu tranziciju vide kao europski plan odustajanja od fosilnih energenata. Stoga će u skoroj budućnosti za njihovu naftu i plin jedino prosperitetno tržište biti azijsko, prije svega kinesko. 

Rat za kinesko energetsko tržište

Ruska agresija na Ukrajinu pokrenula je i nesmiljeni rat za kinesko energetsko tržište, u kojem Rusija ofenzivom jeftine nafte pokušava izgurati konkurente, prije svega Saudijsku Arabiju. Saudijci odgovaraju smanjenjem cijene, ali i pristankom da im se nafta plaća u juanima te poboljšanjem političkih veza. Trenutno od svega profitira jedino Kina.

Novonastalo blisko savezništvo Moskve i Teherana širi valove panike među susjedima jer nitko ne može procijeniti što će sve obuhvatiti. Hoće li Moskva novom najbližem savezniku dati raketnu tehnologiju ili mu čak pomoći u razvoju nuklearnog oružja? Već se zna da je Moskva spremna Teheranu isporučiti višenamjenske borbene avione Su-35 i PZO raketne sustave S-400. A to je, po svemu sudeći, tek početak.

Nova krajnje desničarska vlada novog-starog premijera Benjamina Netanyahua mogla bi ponovno dovesti Izrael na rub društvenih nemira, pa i pobuna kakve su bile početkom sedamdesetih godina. Netanyahuu se sudi za korupciju pa je jedini spas da se osigura od odlaska u zatvor vidio u povratku na vlast.

A jedini način da to ostvari bio mu je savez s krajnje desničarskim snagama i vjerskim fanaticima. Zanimljivo je da je Netanyahu za jedan od ciljeva svoje vlade postavio postizanje više sporazuma s arapskim zemljama, prije svega Saudijskom Arabijom. S obzirom na to da su svi u panici od mogućeg jačanja Irana, savez Izraela s dijelom arapskih zemalja na Bliskom istoku sve je vjerojatniji. Pa i intenziviranje vojne suradnje Izraela i Saudijske Arabije. Uostalom, Izrael je već prodao PZO raketne sustave Ujedinjenim Arapskim Emiratima. 

Kina sve agresivnija prema Tajvanu

Na Dalekom istoku Kina se sve agresivnije ponaša prema Tajvanu, Japanu, Vijetnamu, Indiji i svima ostalima. Što su veći unutarnji problemi, to Kina pokazuje veću agresivnost prema susjedima. Peking se sve teže nosi s pandemijom covida-19, koja ubrzano puni bolnice i mrtvačnice. 

Antoine Flahault, direktor Instituta za globalno zdravlje na Sveučilištu u Ženevi, rekao je za AFP da svaka nova infekcija povećava izglede da virus mutira. “Činjenica da su 1.4 milijarde ljudi iznenada izložene virusu SARS-CoV-2 očito stvara uvjete koji pogoduju pojavljivanju varijanti”, rekao je Flahault govoreći o virusu koji uzrokuje bolest covid-19.

Xu Wenbo, voditelj instituta za kontrolu virusa u kineskom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, otkrio je javnosti da je više od 130 podlinija omikrona otkriveno u Kini u posljednja tri mjeseca. Stoga je samo pitanje vremena kad će Kina ponovno postati globalni “izvoznik” svih tih novih sojeva.

Iako je nedavno osigurao treći mandat generalnog sekretara komunističke partije, pozicija Xi Jinpinga drastično slabi. Pod pritiskom masa ukinuo je stroge protupandemijske mjere pa se koronavirus sada nesmetano širi. Prenapuhani građevinski sektor, koji je zadnjih godina državi služio za “nabildavanje” rasta BDP-a, u ozbiljnim je problemima s gubicima koji se mjere u stotinama milijardi dolara. Izvoz je sve manji pa se najavljeni rast gospodarstva za 2023. od 4.4 posto čini sve više nedostižnim. Za ovu godinu bio je predviđen rast od 3.2 posto, a na kraju je vrlo skromnih 2.4.

Diktature su jako sklone da unutarnje probleme rješavaju buđenjem nacionalizama. A rat je najbolje sredstvo za to. Ako se opća kriza u Kini naredne godine produbi, izgledi da će Xi Jinping u poticanju nacionalizma i ratu potražiti spas bit će sve vjerojatniji. Samo je pitanje tko će biti žrtva.

Indija u teškom položaju

Jedna od opcija je Indija, država koju je ruska agresija na Ukrajinu dovela u vrlo težak položaj. Iako Indijci vole isticati da su oni najveća demokracija na svijetu, od samog nastanka Indije 1947. godine snažno je politički, vojno i ekonomski oslonjena na SSSR. Nakon raspada SSSR-a 1991. godine Indija je bila jedna od rijetkih država koje su se nastavljale oslanjati na Rusiju. Sad se Indija, zbog ruske agresije na Ukrajinu, nalazi u sve težoj poziciji.

Bez obzira na to kako i kada će se okončati ruska agresija na Ukrajinu, Rusija će nakon toga biti svjetski politički pajac od kojeg neće biti puno koristi. Toga je itekako svjestan indijski premijer Narendra Modi, ali nije lako prekinuti veze stvarane 75 godina. Indija snažno ovisi o ruskoj tehnologiji – skoro sve nuklearne elektrane izgrađene su uz pomoć Rusije.

I tamošnje oružane snage skoro su u potpunosti opremljene sovjetsko-ruskim oružjem, ponajviše ratno zrakoplovstvo i kopnena vojska. Modi shvaća da mu je jedini izlaz okretanje Zapadu, no istovremeno se mora boriti s izuzetno jakim proruskim lobijem. I ne baš lijepim sjećanjima na britansku kolonijalnu vladavinu, koja ometa jačanje veza ne samo s Velikom Britanijom već i s Europom.

Sjedinjene Države, pak, imaju problem što su 75 godina snažno pomagale Pakistanu pa im Indijci baš i ne vjeruju. Washington bi vrlo rado pridobio New Delhi, no jedan od uvjeta za to je da potpuno prekine vojnu suradnju s Pakistanom, što bi značilo i potpuno prepuštanje Pakistana Kinezima, pa Washington oklijeva s tim.

Rat bi se mogao otegnuti godinama

Stoga ne čudi što se Indija snažno politički, ekonomski i vojno okreće Aziji, prije svega Japanu i Južnoj Koreji.

Kao još jedan kandidat za kinesku agresiju, Japan je odlučio značajno povećati proračunska izdvajanja za opremanje oružanih snaga tako da u narednih pet godina udvostruči izdvajanja, s 47 milijardi dolara na skoro 100 milijardi. Sav taj novac bit će utrošen u nabavu novog naoružanja i vojne opreme. Između ostalog, i za razvoj višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije, koji će Japan razvijati s Velikom Britanijom i Italijom.

Za manje od dva mjeseca ukrajinski rat će ući u drugu godinu. I uz ogromnu pomoć sa Zapada, ukrajinski izgledi da pobijedi su polovični. Puno je izglednije da će se rat otegnuti na nekoliko godina ili čak desetljeća, što će mnoge države koje su sada zauzele nesvrstani pristup dovesti u vrlo tešku poziciju. Naime, stvara se novi blokovski poredak u kojem više neće biti mjesta za nesvrstane.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala