Vukovar će se sutra probuditi sam, pust i napušten

Vukovar broj stanovnika 2001. – 31.670
Vukovar broj stanovnika 2011. – 27.683
Vukovar broj stanovnika 2021. – 23.175

HDZ voli forme. Prazne forme koje služe samo političarima kako bi pokazali sebe pred kamerama. Zato je prije par godina HDZ Zakonom 18. studenoga proglasio “Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje”. Neradnim danom. Dogodilo se ono što smo već tada pisali da će se dogoditi – od dana spontanog sjećanja i spontanih akcija hrvatskih građana dobili smo samo još jedan produljeni vikend. Umjesto sadržaja, dobili smo formu.

Hrvatski građani su godinama obilježavali dan pada Vukovara spontano, dostojanstveno, tiho, kako se kaže, iz srca. Nikakva država, nikakav sabor nikome od nas nije trebao reći da na dan kada je utihnula obrana Vukovara, na dan kada je utihnuo glas Siniše Glavaševića stavimo upaljenu svijeću na prozor ili u neku od ulica koje nose ime Vukovara.

Nitko nam nije trebao reći da tih dana stavimo cvijeće na spomenik braniteljima. Nitko nam nije trebao reći da minutu zastanemo pred spomen-obilježjima postavljenim po našim brdima i uz ceste.

Produljeni vikend je negacija onoga što bi Dan sjećanja trebao predstavljati

Staviti cvijet, očistiti oko spomenika, pročitati imena na njemu, one dvije godine, rođenja i pogibije. To je većina nas radila, koji se sjećamo tih dana, iz poštovanja prema tim ljudima i onome što su dali za našu slobodu. To je običaj koji smo prenijeli i na nove generacije, jednako kao što Britanci ili Amerikanci i drugi svakoj novoj generaciji prenose sjećanja na svoje veterane, svoja ratna groblja i svoje duboko poštovanje prema ljudima koji su stradali u obrani svoje zemlje i ideala slobode koje su branili. Nitko nije tražio neradni dan kako bi sukladno svojim obiteljskim, vjerskim i drugim običajima izrazio poštovanje onima čiji su životi stali kako bi se naši mogli nastaviti.

Samo je Hrvatska, više od dva desetljeća nakon rata, proglasila taj dan – neradnim. U ime forme uništila je sadržaj. Što se dogodilo? Kao prvo, u našoj kulturi jedino je 1. studenoga, blagdan Svih svetih, ili narodno Dan mrtvih, percipiran kao tužni blagdan – za sve ostalo u govoru se pojavljuje riječ “praznik” i vrlo moguće je da ste je prošli tjedan čuli, “praznik” i “produženi vikend”. Potpuna negacija onoga što bi Dan sjećanja trebao biti. 

Mogli smo jučer vidjeti na što to izgleda – Dan sjećanja ove godine pada u petak, pa je četvrtak postao dan kada se radi kraće i potom žuri u shopping jer se bliži Black Friday s popustima. A onda se ide na produljeni vikend – to su jasno pokazale kolone na izlazima iz naših gradova. Što, naravno, s ciljem blagdana nema nikakve veze.

Gledamo plejadu političara koji su došli odraditi formu

Imali smo sadržaj, imali smo nešto neposredno, narodno, spontano organizirano – svijeće po našim prozorima i ulicama, imali smo trenutak mira i tišine za razmišljanje o tragediji Vukovara, a sada imamo – produljeni vikend, shopping i jurnjavu po gradu.

Gledate danas u Vukovaru cijelu plejadu naših političara koji su došli odraditi Dan sjećanja, nakon čega se ostala 364 dana neće pojaviti u Vukovaru. Slušat ćete unaprijed napisane govore o našim junacima, a političari će biti sretni da zbog pijeteta novinari neće postavljati nezgodna pitanja o nesposobnim ministrima i drugim aferama. Neće biti ni pitanja tipa zašto je Vukovar zadnjih deset godina izgubio toliko stanovnika.

Pojavit će se danas u Vukovaru svi ili skoro svi što nešto znače u hrvatskoj politici. Samo na taj dan. U najčešće preuskim tamnim odijelima. Svi. Lijevi, desni i ovi novi zeleni. Kako bi se pokazalo formalno rodoljublje i kako bi se bilo pred kamerama. Uvečer će već biti u službenim automobilima prema Zagrebu, propisno zagrijanim, i možda će negdje stati na finu večeru i čašu vina. Svoje za Domovinu su time političari odradili.

Već dan kasnije Vukovar će se probuditi sam i politički napušten

Naredni dan Vukovar će se probuditi kao i svaki preostali dan u godini. Pust, sa slabom ponudom još slabije plaćenih poslova. Četvrt stoljeća nakon mirne reintegracije Vukovar ima jednu od najvećih stopa iseljavanja u Hrvatskoj. Kao i cijela Vukovarsko-srijemska županija. 

Problem za političare je postao što je od Mirne reintegracije Podunavlja prošlo četvrt stoljeća. Djeca rođena nakon tog konačnog kraja rata danas već poneka imaju svoju djecu. Ne možete potpuni promašaj državne politike u razvoju Vukovara više opravdavati ratom – Njemačka je uostalom imala potpuno razorenih gradova u Drugom svjetskom ratu pa su četvrt stoljeća nakon rata, 1970., to bili blistavi gradovi gdje su već uvelike dolazili strani radnici, često i Hrvati, jer je bilo posla za sve.

Hrvatska je u obnovu Vukovara uložila velike iznose. No, rezultati su nikakvi. Toj i takvoj promašenoj politici najviše je odgovaralo sve pretvoriti u formu. Nitko neće pitati zašto je nakon herojske obrane Vukovara, zašto je nakon kasnijih uspješnih vojnih akcija oslobođenja Hrvatske i briljantnog vraćanja Vukovara u ustavno-pravni poredak Hrvatske bez ispaljenog metka (vjerojatno najveći Tuđmanov politički uspjeh), Slavonija opustjela, a Vukovar postao mjesto odakle se odlazi. Nitko, opet iz pijeteta prema stradalima, neće reći da dobrom dijelu tih političara nije ni mjesto u Koloni sjećanja.

Narod je dobio produljeni vikend, politika mjesto da ispuni rodoljubnu formu

Neradni blagdan je ispunio sva očekivanja – narod je dobio produljeni vikend, političari dan kada će ih novinari puno fotkati, a neće biti nezgodnih pitanja o aferama i problemima sadašnjosti. Sutra idemo na neke nove teme, jer Slavonija će nastaviti životariti kao i do sada. Do narednog 18. studenog, kada će nam političari opet pričati kako su oni veliki rodoljubi, a narod opet slagati produljeni vikend.

Štoviše, na izborima ćemo opet birati i slaviti upravo te koji su od svega napravili formu i danas se pojavljuju prigodno pred kamerama koje ih snimaju i pokazuju narodu kako im je jako stalo. A sutra, sutra više neće biti reportaža iz kišnog i pustog Vukovara. 

Mora se priznati kako naši političari savršeno znaju posao. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?



Извор

претходниот член,
Следната статија

Најново

ПОВРЗАНИ ОБЈАВИ
КОЛУМНИ

Магдебург го бара Вулф, ама ќе треба да го „одврзе ќесето“

Германскиот Магдебург е заинтересиран во своите редови да...

Цирар: Покажавме дека може да се надигруваме со Еурофарм Пелистер

После победата над Струга во „Езерското дерби“, ракометарите...

Ред партиски митинзи – ред работнички протести, министрите каде одат почесто?

Изборната кампања зоврива, но зовриваат и проблемите на граѓаните....

Ќе ги издржиме ли сите убавини што ќе ни ги донесат?

Списокот за исполнување на желби и соништа во Македонија...