POSLJEDNJIH dana turbulentnog političkog života u Hrvatskoj teško je ne osvrnuti se na dešavanja vezana za Most. Nakon što su potvrđene glasine o raskolu u stranci, jasno je da Nino Raspudić i Marija Selak Raspudić prekidaju suradnju s Mostom te da će u parlamentu nastupati kao nezavisni zastupnici. Također, vrlo vjerojatno je ugašena i posljednja nada da će se oporba uspjeti dogovoriti i složiti anti-HDZ većinu, koja bi podržala neku vrstu tehničke vlade.
Izjava Marije Selak Raspudić
U kontekstu postizbornih kombinacija Marija Selak Raspudić je u dvije minute izrekla nešto najartikuliranije što se moglo čuti proteklih nekoliko dana. Dakle, ako se ne želi dati mogućnost HDZ-u da sastavi većinu, oporba treba sjesti, vidjeti koje su mogućnosti, ali bez određivanja s kojim se strankama ne želi sklapati većina.
Ako je zaista cilj da se spriječi pokušaj sklapanja onog što oporba naziva “trgovačkom koalicijom” – kojoj ideologija sad privremeno služi kao dimna bomba (“najdesnija vlada ikada”), dok se zapravo radi o “podjeli plijena” u vidu državnih poduzeća, energetskog sektora, raznih resora itd. – ideološka prozivanja i jahanja na valu vlastitih uvjerenja su igra za HDZ i njihovu buduću koaliciju. Određeni ljudi u oporbi zapravo se boje za vlastiti rejting i ne vjeruju u mogućnost rušenja HDZ-a. Tek žele napraviti alibi za sebe da ih se ne optuži kako su baš oni za krivi za to što je HDZ uspješno sastavio većinu.
Bitno je ipak reći da, čak i uz najbolju volju opozicije, vrlo vjerojatno nije moguće spriječiti da HDZ osigura većinu s cijelim ili jednim dijelom DP-a te manjinama (uključujući i SDSS). No, oporba je svojim previranjima, čuvanjem jaja i prebacivanjem odgovornosti na druge zapravo pokazala da ju i ne zanimaju preuzimanje odgovornosti i smjena vlasti. U tom smislu se često isticao baš upravo i Most, koji je, ovisno o tome tko govori, komunicirao svašta – od toga da će podržati svaku inicijativu kojoj će biti cilj smjena HDZ-a s vlasti do toga da ne žele sklapati većinu s Možemo i SDSS-om.
Raspudići u Mostu
Most se zadnjih godina profilirao kao konzervativna desna opcija koja nije previše držala do nacionalne (ili nacionalističke) komponente, kao što je to često slučaj kod stvaranja desne opcije kod nas. Njihova politika se temeljila na očuvanju nekih konzervativnih vrijednosti, suverenizmu i antikorupcijskom djelovanju uspješno ili manje uspješno. Te tri komponente su bile glavne točke Mostove politike.
Najveći udarnici zadnjih godina su u tom pogledu bili Nino Raspudić, Nikola Grmoja i Miro Bulj dok nije postao gradonačelnik, nakon čega je prilično smanjio svoje prisustvo u javnosti. Raspudić je više puta isticao probleme s kojima se nosi globalistička politika na čelu s dosadašnjim premijerom Plenkovićem, isticao je probleme Hrvata u BiH i sl. Kakav god stav imali vezano za to, Raspudiću se moglo priznati da je, ako ništa, vrlo jasno, artikulirano i argumentirano izražavao svoje stavove, koji su bili i stavovi Mosta.
Isto tako, Marija Selak Raspudić je dodavala intelektualnu notu Mostu, pokrivajući onaj dio konzervativnog dijela građana koji živi u urbanim sredinama (uglavnom Zagrebu i okolici). Dakle, Raspudići su bili glas umjerenih, malo konzervativnijih i nesklonih korupciji građana u Zagrebu i okolici. I takve uloge su preuzeli tako što su dobili svoja mjesta u I. i II. izbornoj jedinici, preko kojih su već dvaput ušli u parlament.
Zaokret
Na stranu sada razlozi zbog kojih su se Raspudići razišli s Mostom, vodstvo stranke se očito odlučilo izguravanjem bračnog para Raspudić za zaokret u svojoj politici. Osim što se odlaskom njih dvoje intelektualni nivo stranke drastično srozao, jasno je da će Most barem zasad ostati bez dijela birača koje su pokrivali Nino Raspudić i Marija Selak Raspudić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Da se radi o zaokretu, a ne tek o pukom spletu okolnosti, govori i činjenica da je Most sklopio koaliciju za EU parlament s “izvornim” HSP-om, čiji su glavni udarnici Željko Glasnović i Marko Skejo. Božo Petrov spomenuo je da se i za parlamentarne izbore pregovaralo s HSP-om, a valja podsjetiti da je Most u koaliciji sa Suverenistima.
Tako da je Most više ili manje svjesno ubacio i tu nacionalnu (nacionalističku) komponentu u svoj politički program, s time da je izbacio umjerenu, konzervativnu, građansku komponentu. Nije jasno što će mu to donijeti i što je cilj ovog zaokreta, no gledajući sa strane, Most ovime postaje neka inačica Domovinskog pokreta.
Doduše, manje sklona trgovini i manje sklona žmirenju na korupciju. Znakovito je bilo i obraćanje Bože Petrova, koji je također iskoristio rečenicu koja se sada pokazuje kao inicijacija za test domoljubnosti, a to je: “Pregovaramo sa svima, osim s SDSS-om i Možemo.” S time da Most ne može pregovarati ni s HDZ-om zbog svoje prošlosti, barem dok je Plenković na čelu.
Most u većini?
Što Mostu preostaje? Pa, u principu, Most se odlučio za komfor oporbene hladovine jer je jasno da ne može s HDZ-om na čijem je čelu Plenković, ali i da neće preuzeti odgovornost u vidu sklapanja anti-HDZ većine. Moguće da je i to bila jedna od glavnih točaka prijepora Raspudića i čelnika Mosta. S druge strane, ako zaista Plenković napusti HDZ-ovo kormilo, na čije bi čelo sjeo Anušić, teško je oteti se dojmu da bi u tom slučaju većinu slagali HDZ, DP i Most, odnosno da se ovim zaokretom Most priprema na takav scenarij.
Jasno je da Mostova igra vječne oporbe ipak neće moći vječno trajati. I ako se malo stane i razmisli, DP-u definitivno odgovara Anušić, čak ga i prizivaju. Most je dvaput pokazao da može s HDZ-om, iako treba biti pošten i reći da su u trenucima dijeljenja vlasti s HDZ-om više bili oporba HDZ-u nego partner. S druge strane, kadar Mosta i DP-a je već sada dobro isprepleten s ljudima poput Slavena Dobrovića, Željka Glasnovića, Vesne Vučemilović itd. I ono najvažnije, nema više Raspudića, koji je bio u sukobu praktički sa svim ključnim ljudima u DP-u.
Sve strukture energetskog sektora bi tako bile podijeljene između te tri strane (HEP-INA-PPD), čiji su sukobi, međusobna optuživanja i afere bili glavna tema proteklih godina. Isto tako, toj većini ne bi bile potrebne manjine, dakle, ni SDSS, pa bi se time sve tri opcije zadovoljile. A kad se već priča o najdesnijoj vladi ikada, je li moguće zamisliti desnije od scenarija u kojem su Anušić, Penava, Petrov i Glasnović skupa?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala