POSTIZBORNI cirkus ulazi u svoj vrhunac. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović objavio je odluku tog suda da predsjednik Milanović ne može biti mandatar za sastav vlade ni premijer. Šeparović je izjavio da bi svako drukčije tumačenje ugrožavalo višestranački parlamentarni demokratski ustavni poredak i vladavinu prava. Ono što je problematično, izrečeno je da Milanović ne može biti mandatar ni premijer čak ni ako da ostavku na mjesto predsjednika.
Što je sporno?
Sporno je to što nije razjašnjeno kako se netko može isključiti da bude mandatar ako podnese ostavku na mjesto predsjednika. Odnosno, kako bi Ustavni sud zabranio “građanu” Zoranu Milanoviću da postane mandatar? Ustavni sud bi tako morao u eventualnom scenariju poništiti odluku Sabora. To samo po sebi nije sporno, jer Ustavni sud to može učiniti, ako procijeni da nešto neustavno. Međutim, postavlja se nekoliko logičnih pitanja.
Jasno je da je predsjednik Milanović “plesao” na rubu Ustava i da ga je čak i prešao, i tu naravno ustavni stručnjaci i suci moraju reagirati. Međutim, Ustavni sud kada je reagirao, nije rekao da će Milanović, ako nastavi kršiti Ustav, biti kažnjen tako da neće moći biti mandatar čak ni ako podnese ostavku.
Upozorenje Ustavnog suda se odnosilo na to da predsjednik Milanović ne može biti kandidat za premijera sve dok je predsjednik, odnosno da čim prestane biti predsjednik, može dobiti mogućnost da eventualno sastavi vladu.
Kazna suda
Drugim riječima, sud je iznio “kaznu” za Milanovića iako takva kazna ne postoji u zakonima. Nameće se pitanje može li ustavni sud propisivati kazne kako mu se svidi u pojedinoj situaciji? Kako građanin Zoran Milanović (ako podnese ostavku) može biti kažnjen zbog nepoštivanja suda, da bude jedini od 3.7 milijuna građana Republike Hrvatske koji ne može biti mandatar za sastaviti vladu?
Gdje piše da je kazna za nepoštivanje suda zabrana da netko bude mandatar? Po svoj logici, zakonodavac je taj koji propisuje kazne, a ne sud. I izdvojeno mišljenje troje sudaca ide u tom smjeru:
“Većina u svojem Priopćenju ne navodi iz čega bi ta zabrana proizlazila, jer to i ne može navesti. Takvog propisa nema.” U tom kontekstu je logično pitati – iz čega bi Ustavni sud takvu kaznu odredio?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Politička igra ustavnih sudaca
S političke strane se postavlja pitanje, ako Ustavni sud i može odrediti takvu kaznu, zbog čega su čekali da se izbori završe i da u toku pregovora oko odabira novog mandatara izađu s takvim priopćenjem? Obrazloženje je puno nejasnoća. Naime sud je ovu odluku donio (prema njihovim riječima) ranije, ali je nisu htjeli izreći dok izbori nisu završili (?!). Kad su izbori konačno završeni, odlučili su da neće poništiti izbore (?!) – jer predsjednik nije bitno utjecao na ishod izbora (?!?).
Drugim riječima, Ustavni sud je rekao da će priznati rezultate izbora ako bude netko drugi, ali ako bude Zoran Milanović, onda ih neće priznati. To Priopćenje se na neki način može shvatiti kao određivanje novim zastupnicima koga ne smiju podržavati. U jeku dok još mandatar nije određen i dok se još uvijek vode pregovori o određivanju mandatara i slaganju većine, ovo bi se moglo smatrati političkim uplivom Ustavnog suda.
Što je sud trebao napraviti?
Bilo bi tendenciozno optuživati Ustavni sud da su utjecali na rezultate izbora i na određivanje novog mandatara u situaciji kada je izvjesno da će HDZ s partnerima ostvariti većinu i sastaviti vladu. Međutim, sud se ponio u najmanju ruku arbitrarno, netaktično i kukavički.
Ustavni sud nije sebe htio izložiti poništavanjem izbora, pa su se ponijeli kukavički i tek nakon izbora odlučili zabraniti mogućnost da Zoran Milanović bude mandatar (ma koliko god mu male šanse za to bile). Ustavi sud je trebao skupiti hrabrost i kad su već se odlučili “boriti” s predsjednikom i poništiti izbore. Ili ako vjeruju da predsjednik krši Ustav, pokrenuti njegov opoziv. U krajnjem slučaju mogli su sačekati da HDZ sastavi većinu te onda iznijeti svoje Priopćenje.
Na ovaj način Ustavni sud je izašao ususret HDZ-u, što je unatoč tome što je oporba očajna i nema velike šanse da sastavi većinu, samo po sebi zabrinjavajuće. Određivanje kazne koje nema ni u kojem propisu je nešto što sud ne bi smio napraviti bez nekog detaljnijeg objašnjenja za javnost i to je nešto što bi nas kao društvo trebalo zabrinuti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?