Farsa s trakama duginih boja je konačno gotova. Ljudska prava su više od šarenih krpa

FARSA je konačno gotova. 

Nakon par tjedana drame i natezanja, moraliziranja i prijetnji novčanim kaznama, notorna FIFA se konačno dosjetila kako slomiti herojski otpor nogometnih reprezentacija koje su htjele svoje kapetane na teren poslati s trakom duginih boja. Ne, nije šerijatski zakon koji je na snazi u Kataru, u kojem se održava Svjetsko prvenstvo u nogometu, već je – žuti karton.

>> FIFA i primitivizam su pobijedili: Reprezentacije neće nositi dugine boje

“One Love” trake u duginim bojama promiču inkluzivnost prema LGBTQ+ osobama i načelni je plan bio da kapetani niza reprezentacija na Svjetskom prvenstvu nose te trake. Obećali su ih nositi kapetani Engleske, Njemačke, Belgije, SAD-a, Danske, Francuske, Nizozemske, Švicarske i Walesa, ali od toga očito neće biti ništa.

“Ne želite da kapetan svaku utakmicu započne žutim kartonom”

“Zalažemo se za poruku One Love i nastavit ćemo je širiti, ali naš prioritet na Svjetskom prvenstvu je pobjeđivanje u utakmicama. Onda ne želite da kapetan svaku utakmicu započne žutim kartonom”, stoji u priopćenju Kraljevskog nizozemskog nogometnog saveza (KNVB), koji je bio spreman plaćati financijske kazne samo da bi nosio One Love traku. Ali nije spreman riskirati žuti karton.

Narodski rečeno, reprezentacije nekoliko zapadnih zemalja su se išle kurčiti u Kataru, da bi na kraju prve trepnule i onda podvile rep. 

Još gore, od početka je bilo jasno kako će to završiti jer je bilo očito da nogometni savezi koji furaju One Love trake rade to reda radi, a ne jer su išta konkretno spremni žrtvovati u svojoj podršci za LGBT i ljudska prava. Trake s duginim bojama zapravo su govorile: “Nismo spremni bojkotirati SP u Kataru zbog kršenja ljudskih prava, ali ćemo staviti šarenu krpu na nadlakticu i signalizirati da smo na pravoj strani povijesti bla, bla.”

Sve sporno u vezi s Katarom bilo je poznato prije deset godina

Sve što se danas zamjera Kataru bilo je poznato i kada ga je FIFA izabrala za domaćina SP-a. Nogometni savezi koji se sada paradno zgražaju i jalovo polemiziraju s FIFA-om imali su deset godina da smisle nešto pametnije i konzekventnije od onoga što su izveli. Mogli su odmah tada ozbiljno zaprijetiti bojkotom, što bi sigurno izazvalo probleme FIFA-i, mogli su tada tražiti da se Katar obaveže na poštovanje ljudskih i radnih prava (to je tek poseban horor!) ako želi biti domaćin SP-a.

>> Svjetsko prvenstvo u Kataru je sramota Zapada

Najvažnije, mogli su FIFA-i nanijeti financijsku štetu povlačenjem iz SP-a, koji postaje smiješno natjecanje ako u njemu ne sudjeluju najbolje zapadne reprezentacije. Imali su tako jak argument za pregovore sa sumnjivom družinom Giannija Infantina.

Bi li šarene trake na nadlaktici nogometaša pomogle LGBT ljudima u Kataru?

No ništa od toga se nije dogodilo. Sve su reprezentacije igrale u kvalifikacijama, nitko nije spominjao LGBT prava u Kataru. Dapače, stanje ljudskih prava su tematizirali tek neki mediji, poput Guardiana, pa je onda njihovo izvještavanje izazvalo javni pritisak na neke nogometne saveze da zauzmu stav protiv kršenja prava, a oni su se u zadnji čas dosjetili traka duginih boja.

Htjeli su se odjednom ukrcati u ljudskopravaški vlak i dokazati da im je stalo. Na kraju su uspjeli dokazati da im je daleko više stalo do pobjede na SP-u i do novca. U redu, ali čemu onda to prenemaganje, licemjerje i gluma? Je li prekršeno obećanje nekoliko reprezentacija da će njihovi kapetani nositi One Love trake ikako pomoglo LGBT ljudima u Kataru? 

U međuvremenu su – nakon prijetnje žutim kartonom – od te nakane odustali Engleska, Wales, Nizozemska, Belgija, Švicarska, Njemačka i Danska. Zapravo su dokazali da FIFA i Katar više drže do svojih vrijednosti nego nogometni savezi ovih država. Koji debakl!

Trebali su ići do kraja

Što su trebali učiniti? Ako su se već odlučili na nošenje traka duginih boja, trebali su ideju dovesti do krajnje konzekvence i tako osramotiti FIFA-u, koja bi kapetanima navedenih reprezentacija dijelila žute kartone pa crvene kartone i tako im desetkovala momčad. Svaki novi kapetan bi stavio One Love traku i dobio odmah žuti karton pa možda još jedan i bio bi izbačen. 

Time bi se pokazalo koliko je odluka FIFA-e u svojoj biti antinogometna, koliko je nefer i koliko bi, ako bi se provodila u praksi, suludo utjecala na rezultate na prvenstvu. Pravi obožavatelji nogometa sigurno ne bi bili oduševljeni drakonskim kažnjavanjem nogometaša zbog simbolične trake na nadlaktici.

FIFA bi bila u pravom problemu, a i cijelo Svjetsko prvenstvo u Kataru bi bilo upitno i obilježeno arbitrarnim žutim kartonima, pa tako i neprihvatljivim intervencijama u sastav momčadi.

FIFA je zasad pobijedila

Naravno, za nešto takvo treba imati čvrsta i iskrena uvjerenja te biti spreman u njihovo ime nešto i žrtvovati. Uvjerenja da vrijedi žrtvovati čak i plasman na SP-u, da stvar treba istjerati do kraja, pa kud puklo da puklo.

Umjesto toga smo dobili koliko glasnu toliko i praznu podršku LGBT pravima, uz važan disclaimer: samo dok nam je lako i komotno, ne računajte na nas kad zagusti. Razotkrili su se kao licemjeri, ne puno bolji od FIFA-e, koju kritiziraju zbog oportunizma.

U svakom slučaju, SP u Kataru nije posljednji, ali bi mogao postati prilika da se stvari ubuduće postave na drugačijim, boljim kriterijima. Na tome treba početi raditi već 19. prosinca, dakle odmah dan nakon kraja nogometnog prvenstva.

Inače ćemo se za 8 ili 12 godina opet naći u istoj ili sličnoj situaciji, kada FIFA, recimo, odluči da SP organiziraju Saudijska Arabija ili Bjelorusija. Jedan od najvažnijih sportskih događaja na svijetu, koji s velikom strašću i uživanjem prate milijarde ljudi diljem Zemlje, zaslužuje bolje. 

Kako to rade iranski nogometaši

Ako pak nogometaši zapadnih reprezentacija, koje kao jako brinu za ljudska prava, žele vidjeti kako izgleda prava solidarnost, neka pogledaju svoje iranske kolege. Oni su danas na početku utakmice s Engleskom odbili pjevati iransku himnu kako bi izrazili protest zbog ponašanja državnih vlasti prema Irankama koje traže svoja prava i slobode.

S obzirom na to da se iranski islamistički režim ne suzdržava od ubijanja vlastitih građana koji mu se zamjere, iranski su reprezentativci svojim činom pokazali kako izgleda hrabrost. Zamjerili su se jačem od sebe, riskiraju svoju sigurnost i karijere u Iranu. Zašto to rade? Pa jasno je: za razliku od zapadnih nogometnih saveza, Iranci iskreno vjeruju u ono za što su se zauzeli.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala



Извор

Најново

ПОВРЗАНИ ОБЈАВИ
КОЛУМНИ

Ваљадолид се збогува со Дарко Димитриевски

Македонскиот интернационалец Дарко Димитриевски во новата сезона ќе...

Хрватска со нов селектор против Македонија на ЕП

Младинската репрезентација на Хрватска ќе има нов селектор...